Aleksandra Ninković – Tašić: Pupinova porodica kreće sa Kosova da osvaja svet

Predsednik Obrazovno-istraživačkog društva „Mihajlo Pupin“ Aleksandra Ninković Tašić, održala je nedavno predavanje o velikanima srpske i svetske nauke – Nikoli Tesli, Mihajlu Pupinu i Milutnu Milankoviću u Jasenoviku kod Novog Brda i u porti crkve u Orahovcu kojom prilikom je predstavila i nekoliko svojih knjiga.

Zahvaljujući trudu i ljubavi Dimitrija Markovića, Srbina i humaniste iz Bajine Bašte i njegove supruge doktorke Rade, Aleksandra Ninković Tašić je prvi put došla na Kosovo i Metohiju kako bi približila i predstavila rad, poznate ali i manje poznatije detalje iz života trojice naših naučnika.

Ninković – Tašić je u stručnoj javnosti poznata po brojnim predavanjima o Pupinu, Tesli, Milutinu Milankoviću, vladici Nikolaju, dubrovačkim Srbima, održanim u zemlji i rasejanju. Međutim, njena najvažnija višegodišnja aktivnost je rad na prikupljanju arhivskog materijala o životu i delu Mihajla Pupina u čitavom svetu.

Više od 30.000 dokumenata, od kojih su mnoga prvi put dostupna javnosti, čine najveću arhivu posvećenu Pupinu, koja ima za cilj afirmaciju i čuvanje Pupinovog dela, ali i istorije srpske nauke.

Posebno sabranje priređeno je u porti orahovačkog hrama prošle nedelje na kome su se okupili Srbi iz Velike Hoče i Orahovca. Aleksandra je za sve priredila svojevrsnu trpezu znanja i ljubavi, vere i patriotizma govoreći o „Zvedzdobrojcima“, ali i o vladici Nikolaju Velimiroviću.

Skup je blagoslovio paroh orahovački otac Velja, a najvila ga je novinarka i profesorka književnosti iz ovog mesta, Olivera Radić.

Govoreći o brojnim donacijama i dobročinstvima koje je Pupin činio svom narodu Ninković-Tašić, nije propustila da ispriča kako je „Pupinovo zvono“ na molbu vladike Nikolaja stiglo u Ohrid da najavi oslobođenje tog grada.  

Ninković – Tašić ističe da u životu apsolutno nije ništa moguće uraditi bez vere, potkrepljujući svoju tvrdnju primerom iz života dvojice naših velikana nauke.

„Pupun kaže da bez vere ne bi uspeo ništa, nju je u njega usadila majka. Bez vere ne bi živ prešao Atlantik, a kamo li uspeo tamo preko“.

Predsednica Obrazovno istraživačkog instituta „Mihajlo Pupin“ otkrila je da je naš veliki naučnik bio prijatelj sa velikanima srpske umetničke scene Urošem Predićem i Pajom Jovanovićem.

Nepoznanica je za sve da je čuveni kalauz na Jovanovićevom platnu bio Pupinov čukun deda Vido.

„Paja Jovanović je o svojoj čuvenoj slici pričao: Sa Pupinom sam mnogo puta pričao o tome, njegov čukundeda, Vido Pupin, niko ne zna kako je izgledao, pusti me da slikam tebe, tvoju fotografiju imam. Kalauz na slici „Seoba Srba“,  onaj koji vodi srpski narod sa Kosova, jeste niko drugi do Mihajlo Pupin. Ima brkove, šubaru, ali kad to sklonite, onda vidite da je to lik mladog Pupina. I zaista, Pupinova porodica kreće upravo odavde, sa Kosova, da osvaja svet“ ispričala je Ninković – Tašić.  

Mihajlo Pupin je bio najveći donator časopisa „Srpsko Kosovo“, koji je izlazio u Skoplju.

„Kako je sada u godinama i star, redakcija lista, iz humanih razloga odlučuje da više ne uzima donacije od njega, međutim, Pupin, kako bi im doskočio, pretplatio je sebe na 10 godina. Znao je da možda neće živeti toliko, ali to je bio jedini način da ih podrži“, ispričala je Aleksandra Ninković Tašić.  

Sveti Vladika Nikolaj Velimirović tada je zapisao:

„Ima li čvršće vere od vere našeg Pupina. Za njega ne postoji dilema, samo vera je mogla da skine koprenu i maglu. Kaže episkop Nikolaj posle Pupinove smrti: sve što je želeo i da pomogne svom narodu i da ima da pomogne, da bude veliki naučnik, sve mu je Bog dao.

Kada jer reč o Nikoli tesli, Nikovićeva kaže da bi volela da se grupa teologa skupi i počne samo Tesline zapise da tumači.

„Znate kako bi sijalo pravoslavlje. Pa, on je potpuno sin svoga oca, on obožava majku, ali je po karakteru, po rečima, sin svoga oca, prote Milutina. Sve oko njega po majci – jedan ujak mitropolit, drugi ujak sveštenik, treći ujak sveštenik, on je odgajan u toj atmosferi. I taj mitropolit posle upokojenja ostavio mu je lično  bogatstvo. Znate šta je uradio Tesla? Daje sve… ne ostavlja dinar jedan… sve daje Srpskoj pravoslavnoj školi u Gospiću“, ispričala je Ninković – Tašić.

Zanimljiv događaj povezuje Pupina, Teslu i guslara Petra Perunovića.

„Kada je na Pupinov poziv, tokom Velikog rata, dolazi guslar Petar Perunović, Pupin ga je uvodio u ovalnu sobu, vodio na Kolumbiju, napravio mu čitav niz dešavanja na Sorboni. Ali Petar Perunović, voli Teslu i kaže Nikoli Tesli, koji je već dosta povučen: Ja bih da se s vama vidim, a Tesla mu odgovara – Vi, uvek!“

Perunović dolazi sa guslama u narodnoj nošnji kod Tesle u hotelsku sobu u deo koji je služio kao naučnikova laboratorija. Sedne i gusla: izdržao je dok nisam počeo da guslam Starog Vujadina, e onda je on počeo da plače, ustao je prvo je grlio mene, onda je grlio moje gusle, onda je ljubio moje gusle i rekao je. „Pa, ništa ne dira dušu Srbina kao što to čine gusle“.

U knjizi „Zvezdobrojci“ Niknkovićeva piše o Milutinu Milankoviću. Pred smrt Milanković u vrtu svog doma, piše:

,,Pa ne mora čovek imati samo materijalno bogatstvo. Može imati duhovno bogatstvo. Verujte mi i kao beskućnik, neću biti siromah“, . Zbog toga se nadam da je i ovaj naš susret put ka dobrom i ka dobroti, rekla je Ninković – Tašić i za tri naša velikana još dodaje:

„Sva trojica su bili pravdoljubivi, jednostavni, jaki, neustrašivi i sva trojica su do vrata u srpskoj tradiciji. Orali su drumove Marka Kraljevića, orali su naučne drumove i ja ću vam reći kako su preminuli. Poslednje što Milutin Milanković piše je esej od 25 strana koji nosi naziv Smrt Marka Kraljevića. FBI pronalazi u hotelskoj sobi Nikolu Teslu, sa knjigom na grudima, otvorenu na pesmi ,,Smrt majke Jugovića.“ Dug koji su vratili, gledajući u svoj narod i u njegova izvorišta . Zbog toga ne treba da vas čudi što najlepše i najbolje pišu upravo njih trojica o Marku Kraljeviću. A Mihajla Pupina su sveštenici u Americi predstavljali kao Marka Kraljevića njihovog vremena. A opet, Nikola Tesla piše: ,,Pa vi ne znate šta je čojstvo? Čojstvo je kada ugledate našeg Marka Kraljevića u pesmi Marko Kraljević i Musa Kesedžija“, koji kaže ,, Jao meni do Boga miloga što pogubih od sebe boljega“.

Aleksandra Ninković-Tašić je autor Pupinovog memorijalnog projekta u zemlji i regionu u okviru koga je postavila prvi virtuelni muzej koji predstavlja jedno naučno i kulturno nasleđe u svetu- Pupinov virtuelni muzej.

Autor je šest izložbi, organizator je više stotina predavanja i tribina u čitavoj Srbiji, ali i Crnoj Gori, Republici Srpskoj, Hrvatskoj, Švajcarskoj i Mađarskoj.

Priredila je i veliku izložbu i monografije o Pupinu – Od fizičke ka duhovnoj realnosti, koja je u Istorijskom muzeju Srbije oborila dva rekorda – onaj o dužini trajanja postavke, ali i o posećenosti, sa više od 200.000 posetilaca.

Priredila je u saradnji sa SANU i Maticom srpskom dva izdanja Pupinove autobiofije.

Autor je izložbe „Žene u Prvom svetskom ratu” u Galeriji nauke i tehnike Srpske akademije nauka i umetnosti novembra 2014. godine. Postavka je nastala kao deo obeleževanja stogodišnjice početka Velikog rata. Izložba je posle Beograda organizovana i u drugim srpskim gradovima. Za svoj rad dobila je brojne nagrade i priznanja: Nagradu grada Beograda, Valtrovićevu nagradu, Specijalno priznanje Ujedinjenih nacija, Priznanje Kulturni obrazac za posvećeni rad na korist naše kulture, Ministarstva kulture i informisanja, Nagradu Teslinog društva u Americi, Proglašena je Vitezom srpske kulture] i za ličnost godine 2016.

Pre Orahovca, Ninković-Tašić je održala predavanje u Jasenoviku, posle koga je posetila manastire Draganac, Gračanicu i Zočište. I u Jasenoviku i u Orahovcu ona je predstavila svoja dela: „Zvezdobrojci“, „Zvonari Slobode“i kao i knjige o Mihajlu Pupinu i Nikoli Tesli.

Ivan Miljković – Olivera Radić

Povezani članci

Back to top button