Ana Frank, dan kada su nacisti došli po nju

Posle dve godine skrivanja u Amsterdamu jevrejske porodice Frank, nacistički Gestapo je 4. avgusta 1944. godine otkrio njihovo skrovište i uhapsio 14-godišnju Anu Frank, njenu sestru, roditelje i još četvoro ljudi, takođe Jevreja.

Svi su stradali u koncentracionom logoru, izuzev Aninog oca. Nakon Drugog svetskog rata otkriven je dnevnik Ane Frank, jedan od najpotresnijih dokumenata o stradanjima ljudi kao posledica nacizma. Dnevnik je preveden na više od 30 jezika.

Ana je rođena u Frankfurtu na Majni u Nemačkoj, ali je veći deo života provela u Amsterdamu. Bila je državljanin Nemačke do 1941, kada joj je oduzeto državljanstvo po Nirnberškim zakonima.

Kada su 1942. godine progoni Jevreja postali učestaliji, Frankovi su se sakrili u tajne prostorije u poslovnoj zgradi Ota Franka. Nakon dve godine njihovo sklonište je otkriveno na osnovu dojave, a Frankovi, Van Pelsovi i Fric Pfefer deportovani su u logore. Ana je umrla sedam meseci kasnije od tifusa u koncentracionom logoru Bergen-Belzenu, nekoliko dana posle smrti svoje sestre Margo.

Jula 1945, nakon što je Crveni krst potvrdio smrt svih Frankovih sem Ota, Mip Gis (Mip Kolen) dala je Otu dnevnik koji je Ana pisala i svežanj pisama i starih papira za koje se nadala da će vratiti Ani nakon rata.

Oto je rekao da nije znao da Ana piše tako precizan opis njihovih života tokom skrivanja. U svojim memoarima, opisao je njemu težak proces čitanja dnevnika, jer se time prisećao svih događaja opisanih u dnevniku. Rekao je i da je prvi put video Aninu privatnu stranu, i one delove dnevnika o temama koje nije spominjala nikome.

„Za mene, to je bilo otkrovenje… Nisam imao pojma o dubini njenih misli i osećanja… Sve to ona je držala u sebi…“ Dirnut njenom željom da bude autor, nekoliko puta iskazanom u dnevniku, Oto je počeo da razmišlja o njegovom izdavanju.

Oto Frank je dnevnik predao istoričarki Ani Romajn-Fershor na pregled, a ona je čak i pokušala, mada bezuspešno, da ga objavi. Dala ga je svom mužu, Janu Romajnu, takođe istoričaru i novinaru. Kao novinar, on je napisao članak o dnevniku, nazvan „Dečji glas“, koji je objavio u holandskim novinama Het Parol 3. aprila 1946. Pisao je o dnevniku kao „delu koje sadrži dečji glas, koji opisuje svu grozotu fašizma, više nego svi dokazi izloženi Nirnberškom sudu.“

Njegov članak privukao je pažnju mnogih izdavača, a dnevnik je prvi put izdat 1947, a 1950. pratio ga je drugi krug „originalnog izdanja“.

Povezani članci

Back to top button