Sporazum Miloša Obrenovića i Marašli Ali – paše

Srpski knez Miloš Obrenović je 25. oktobra 1815. godine postigao sporazum sa vezirom Beogradskog pašaluka Marašli Ali-pašom o mešovitoj srpsko-turskoj upravi, čime je završen Drugi srpski ustanak.

Otomansko carstvo je fermanom utvrdilo povlastice Srba: da sami skupljaju porez, da imaju narodnu kancelariju, da u suđenju Srbima učestvuju i srpski knezovi, da u svojstvu glavnog kneza Miloš posreduje između naroda i beogradskog vezira, a Turcima je uskraćeno da žive u selima i u njima drže čitluke. To je bio početak kraja otomanske vlasti u Srbiji, a knez Miloš je preuzeo unutrašnju upravu.

Oružani sukobi sa turskom vojskom nisu imale onaj intenzitet i one razmere kao u Prvom ustanku. Dosta je uticala i situacija na ruskom frontu i Napoleonov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme tačke Bukureškog ugovora, pa je Porta naredila da se na Srbiju što pre pošalju dve velike vojske, rumelijska sa istoka i bosanska sa zapada.

Porta je bila spremna da se ustanak okonča i pregovorima koje neće mnogo štetiti Osmanskom carstvu. Došlo je do pregovora Marašli Ali-paše i Kuršid-paše sa Milošem Obrenovićem i zaključivanja usmenog dogovora Marašli Ali-paše i Miloša 25. oktobra 1815.

Tako je prekinuta oružana borba, mada to nije prekinulo ustaničke borbe za ostvarenje ciljeva postavljenih 1804. i 1815. godine. Ono dobija samo nove oblike koji odgovaraju novonastaloj situaciji — dugotrajni diplomatski pregovori uz pomoć Rusije. Turska je sporazum shvatila kao konačni prekid borbe i ustanka, ali za Miloša Obrenovića i ustanike sporazum je predstavljao osnovu za dalje proširenje povlastica i polaznu tačku u daljoj borbi za ostvarivanje konačnih ciljeva ustanka — rušenje turske feudalne vladavine i uspostavljanje sopstvene vlasti.

Povezani članci

Back to top button