
Danas obeležavao letnje ili Duhuvske Zadušnice
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju letnje Zadušnice, koje se nazivaju i Duhovske. Danas se posećuju grobovi preminulih predaka pale se sveće, a ostavljanje takozvanih „daća“ na groblju u vidu kuvanog žita, veuje se da se na neki način „hrani“ duša upokojenih i da je to dar koji njima ukazujemo.
Na zadušnice se, u nekim krajevima Srbije, mesi pogača bez kvasca. Ko ne može najmilijima da ode na grob, sveću zapali u crkvi. Na zadušnice se deli milostinja. Kako na grobljima tada ima najviše prosjaka, treba svakom udeliti po neki prilog, jer je bolje poći sa blagoslovom, nego da iza leđa prosjaci proklinju.
Postoji još jedan vid milostinje koji je kod nas zaboravljen: duhovna milostinja. Duhovna milostinja je poklanjanje duhovnih knjiga.
Zadušnice uvek padaju u subotu, kada se organizuju i bogosluženja posvećena upokojenima, jer je Hristos dan uoči Vaskrsenja, koje se uvek slavi u nedelju, proveo u grobu. U crkvi se na zadušnice pominju reči Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova iz četvrtog veka:
Povodom Letnjih zadušnica, koje pravoslavni vernici obeležavaju molitvom i izlaskom na groblja u znak sećanja na preminule, širom Srbije danas će biti služeni parastosi i pomeni za upokojene članove porodice. Običaj nalaže paljenje sveća, uređivanje grobova i deljenje pomena za pokoj duša predaka.
Ipak, sveštenici poslednjih godina sve češće upozoravaju da se suština Zadušnica ne ogleda u iznošenju velikih količina hrane i pretvaranju groblja u mesta obedovanja, što je i dalje čest običaj u mnogim krajevima Srbije. Kako ističu iz Srpske pravoslavne crkve, dovoljno je poneti žito, vino, sveću i skroman pomen, dok je najvažnija molitva za pokojne, Sveštenici podsećaju da vera ne traži raskošne trpeze na grobljima, već dostojanstveno i molitveno sećanje na preminule



