Rođenje svetog Jovana Preteče – Ivanjdan

Na ovaj dan Crkva čini pomen na rođenje Jovana Krstitelja koji je u reci Jordan krstio Gospoda Isusa Hristosa. Naziva se Preteča jer je najavljivao dolazak Mesije i pozivao ljude na pokajanje.

Rođen je u porodici sveštenika Zaharija i Jelisavete, Bogorodičine rođake.

Kada je Jelisaveta ostala trudna, Zaharije je postao nem, a kada je rođen Preteča, od njegovog oca Zaharija je zatraženo da na pločici napiše ime deteta i kada je napisao sinovljevo ime, istog časa je progovorio.

Kao mlad Jovan je otišao u pustinju i obučen u tuniku od kamilje dlake. Hranio se korenjem i divljim medom, a u propovedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, zahtijevajući da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.

Krštavao je ljude u reci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da „za njim ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem“.

Jovana Preteču je pogubio judejski kralj Irod. U kalendaru SPC svetom Jovanu se čini pomen tri puta godišnje i to, osim Ivanjdana, još i 20. januara – Sabor svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, te 11. septembra – Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja.

Na dan ovog velikog sveca praktikuju se i različiti običaji. Jedan od njih je i pletenje venčića od poljskog bilja i cveća, kojim se kite kapije.

Venčići se čuvaju do narednog Ivanjdana, a bilje se koristi i u ishrani zbog blagotvornog uticaja.

Vencima od ivanjskog cveća pokazuje se da je priroda u razvoju došla do svoje najviše tačke – sredine leta i da se time „ovenčala“.

U predvečerje toga dana, u mnogim slovenskim krajevima palile su se po brdima ivanjske vatre oko kojih se igralo i pevalo.

U Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, ljudi odlaze na livadu i zarivaju glavu u rosnu travu da bi obezbedili dobro zdravlje tokom cele godine.

Ali možda i „najpoštovaniji“ deo običaja upražnjavale su devojke, a možda to i danas čine.

Kako to zapisuje Dragomir Antonić u knjizi „Običajnik kod Srba“, na Ivanjdan devojke od poljskih trava ispletu venčiće, propuste ih kroz nedra bujna, pa kroz njih „progleđuju“ seoske momke. Vele da momak mora „poludeti“ za onom koja kroz taj venac bude progledala.

Devojke gataju i da li će se te godine udati i ko im je suđenik. Ponegde na taj dan udavače stave u lonac malo zemlje i poseju nekoliko zrna pšenice, pa na Petrovdan gledaju kako je klijalo. Ako su klice pšenične savijene kao prsten devojke se nadaju prstenovanju.

Postoji i verovanje da se na taj dan može videti lik budućeg bračnog partnera – suđenika. Naime u poslednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik.

Povezani članci

Back to top button