Tači, Veselji, Krasnići i Seljimi odgovorni za najmanje 102 ubistva
Vođe bivše OVK Hašim Tači, Kadri Veselji, Jakup Krasnići i Redžep Seljimi izjasnili su se da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice, na početku suđenja pred Specijalizovanim većima Kosova u Hagu. Osim prislinog zatvaranja, tužilaštvo tvrdi da su optuženi odgovorni za najmanje 102 ubistva.
Tužilac Džejms Pejs je rekao da se još najmanje 20 ubijenih osoba i dalje vodi kao nestalo. Istakao je da su zarobljenici držani u jako lošim uslovima, da su bili vezani lancima, da nisu dobijali hranu.
„Pritvori su na određenim lokacijama bili toliko loši da su neki mislili da im je smrt bolja opcija“, rekao je tužilac i napomenuo da su optuženi sve to znali.
Tužilac Pejs je rekao da su zarobljenici bili premlaćivani ili fizički zlostavljani, te da su neke od metoda mučenja bile udaranje palicama po telu, rezanje noževima po telu, mučenje strujom, povređivanje vrelim voskom i druge.
Tužilac je izneo i podatak da su neki od zarobljenika bili primoravani da kopaju sopstvene grobove i da su neki premlaćivani dok nisu izgubili svest.
Naveo je da oni koji su preživeli torturu preko 25 godina žive u patnji i zaključio da moraju da dobiju pravdu.
Specijalizovano tužilaštvo je tokom izvođenja uvodnih reči navelo da postoje izveštaji međunarodnih organizacija da tzv. OVK nije transformisana nakon završetka rata, odnosno da je kršen sporazum o demilitarizaciji.
Tužilaštvo tvrdi da su zločini vršeni sistematski i neprekidno radi ostvarivanja zajedničkog zločinačkog cilja. Pokazana je i mapa sa lokacijama na kojima su navodno držani zatvorenici, a tužilaštvo je navelo da će tokom sudskog procesa dokazati i kako su oni premeštani iz zatvora u zatvor, kako na teritoriji KiM, tako i na severu Albanije.
Tužilac Džejms Pejs rekao je da su među žrtvama bile osobe koje su se bavile šumarstvom, poljoprivredom, te novinari, nastavnici i drugi.
Tužilac Specijalnog suda je naveo tri sela u kojima su ljudi držani, a zatim neki od njih ubijeni. Reč je o Lapušniku, Zlašu i Klečki.

Tužilac tvrdi da je u Lapušniku od kraja aprila 1998. do 25. ili 26. jula 1998. godine pritvoreno 30 ljudi. Optuženi se terete da su ubili 10 žrtava koje su tamo bile zadržane.
Drugo mesto koje je pomenuto je Zlaši, a optužene terete da su ubili jednog od osam pritvorenika. U Klečki je, kako je naveo tužilac, privedeno 20 ljudi, a 11 njih je ubijeno.
Iznoseći dokaze tužilaštva Aleks Vajting je uvodnom izlaganju nagalsio da suđenje nije „presuda OVK“, već da se odnosi na četvoricu optuženih koji su predstavljali glavni deo štaba koji je izvršio udruženi zločinački poduhvata u cilju sticanja vlasti.
Pored Srba na meti četvorice optuženih bili i ljudi za koje se smatralo da su protivnici OVK i saradnici Srbije. Tači je nekoliko puta tajno dolazio u Hag na detaljan razgovor koji je snimljen rekao je tužilac Vajting.
Detalje o ovlašćenjima koja su optuženih obavljali unutar OVK izneo je specijalni tužilac Metju Hauling. Biće važno napraviti razlika između onoga što je OVK htela da uradi i šta je zapravo uradila, rekao je tužilac dodajući da se hijerarhija unutar ove fomacije fanatično poštovala te da su navedni članovi štaba od početka obavljali svoje dužnosti.
U nastavku su izneti dokazi u kojima su konkretno navedeni kontakti i veze glavnog štaba OVK sa insotranstvom te organizacija ove paravojne formacije prema operativnim zonama dejstava. Hroniloški su pobrojani slučajevi napada na policijske stanice ali i zastrašivanja i napadi na članove i simpatizere Rugovine stranke DSK.
Tužilaštvo je predočilo dokaze kontraobaveštajnog sektora i vojne policije. Naglašeno je i da se izveštaji UNMIK-a i Kfora dokazuju da OVK nije poštovala sporazum o demobilizaciji te da su njihovi vojnici nezakonito zatvarali Srbe i druge civile i posle Kumanovskog sporazuma iz 1999. godine.
Bivši lideri OVK optuženi su za ratne zločine hapšenja i pritvaranja okrutnog postupanja, mučenja i ubijanja. Terete se i za progon, zatvaranje, i druga nehumana dela, mučenje, ubijanje i prisilni nestanak lica što spada u kategoriju zločina protiv čovečnosti.



