Knut Flovik: Pravo lice dostojanstvene Evrope i dokaz da proleće dolazi sa severa (VIDEO)
Društvo književnika Kosova i Metohije uručilo je Knutu Floviku Toresenu Veliku gramatu za zasluge na polju širenja srpske kulture ali i za profesionalnost koju je kao vojnik pokazao tokom martovskog pogroma nad kosovskim Srbima 2004. godine.
Toresen je bio pukovnik u sastavu norveškog kontingenta međunarodnih snaga. Posle gotovo 18 godina put ga ponovo dovodi na Kosovo, ovoga puta je došao bez uniforme i oružja i u društvu dvojice prijatelja: reditelja Šetlija Palkvistoma i producenta Branka Dimeskog, Srbina iz Gnjilana koji živi u Norveškoj. Oni već duže vreme rade na dokumentarnom filmu o stradanju Srba u norveškim nacističkim logorima a prijateljstvo im je bio ključni motiv za ovakav poduhvat.

Ponovni susret s Kosovom kod bivšeg pripadnika međunarodnih vojnih snaga izazvalo je snažne emocije. On je podsetio na splet događaja koji su prethodili 17. martu 2004. godine kao i na to da su postojale naznake ali plan da se Srbi isteraju sa ovih prostora. Norveški pukovnik je sa svojom jedinicom bio zadužen da brani Čaglavicu i Gračanicu.
„Na mnogim mestima odbrana od strane KFOR-a nije bila uspešno organizovana zato što je vrlo teško da mirovnjaci bez upotrebe silo suprotstave takvoj vrsti oružane pobune. Oni su probili liniju koju su držale švedske snage i već su počeli da pale kuće s jedne strane Čaglavice. Mi smo naše vojnike izveli napolje iz vozila i oni su odmah počeli da ih gađaju kamenjem i metalnim predmetima. Zvaničan broj ljudi koji su učestvovali u tom napadu bio je 12 hiljada albanskih demonstranata“, priseća se Toresen.
I posle toliko vremena bivši pukovnik KFOR-a je potpuno siguran da kod predstavnika međunarodnih snaga nije postojala volja da se sagleda celokupna slika događaja koji su bili ključni i doveli do toga da situacija eskalira.
„Bilo mi je bitno da sam na svom položaju, posebno zbog toga što sam i pravoslavni hrišćanin, posebno zbog toga što sam bio deo grupe koja je bila tu da sačuva svetinju kakva je Gračanica. S jedne strane mi je veoma žao zbog svega što se dogodilo tih dana, a sa druge strane sam veoma ponosan što sam bio deo grupe Norvežana koja je bila u mogućnosti da zaštiti Gračanicu“, kaže Toresen.
Malo je očekivano da će proleće da nam dođe sa severa i podseti nas na konkretno prijateljstvo između dva naroda, norveškog i srpskog. Ovim rečima je iguman manastira Draganac, arhimandrit Ilarion pozdravio ponovni dolazak Knuta Flovika Toresena na Kosovo i Metohiju.
„Bez obzira na komplikovani splet okolnosti, koje nose konflikti i ratovi, uvek ima dobrih ljudi i sa jedne i sa druge strane i ljudi koji svojim postupcima prevazilaze sve granice i izlaze iz svih okvira. Jedan od takvih ljudi je naš brat gospodin Knut Flovik Toresen pukovnik norveške vojske i pripadnik specijalnih jedinica koji je u to vreme branio Gračanicu u Čaglavici. Znate i sami koliko smo ovih godina bili izloženi jednoj koordinisanoj i brutalnoj satanizaciji, zato su ljudi kao što je Knut Torsen od izuzetnog značaja i oni su ono pravo lice Evrope, one prave dostojanstvene Evrope, koja čuva svoj identitet i ne uništava identitete drugih“, rekao je arhimandrit Ilarion.
Predsednik Društva književnika KiM Novica Sovrlić se zahvalio Toresenu i pozvao direktora Doma kulture u Gračanici Živojina Rakočevića da uruči nagradu, dok je književnik Stanislav Kojić „gostu sa severa“ poklonio svoju knjigu „U senci kosovskih božura“.

Podsetivši da je pored Toresena i Palkvistoma Branko Dimeski iz Gnjilana deo ekipe koja radi na filmu o srpskim zatočenicima u Norveškim logorima, Kojić je Srbinu iz Norveške poklonio knjigu „Vek gnjilanske gimnazije“.
I. Miljković



