Marčelo: Ne možemo večito da živimo jedni protiv drugih
Hip hop izvođač i pisac Marko Šelić Marčelo veruje da će se ljudi na Kosovu jednog dana pomiriti i naučiti da žive jedni s drugima jer se pokazalo da večiti sukob nikoga nigde nije odveo.
Mladi i svestrani beogradski umetnik boravio je na jedan dan u Gračanici nakon što je u Prištini učestvovao u snimanju TV formata „Perspektiva“ koji se emituje širom regiona. Kaže da je na Kosovu prvi put i pristao je da u kraćem razgovoru za RIZNICU podeli svoje utiske.
„Ja sam zapravo već neko vreme tražio da se namesti povod i prilika da dođem ovamo. Ne vredi baviti se odjecima koji stignu do tebe, moraš da odeš među ljude ako se baviš ljudima i da probaš iz prve ruke da čuješ i vidiš kako život izgleda. Bio sam siguran da tu ima mnogo problema ali sam verovao da ima i lepih stvari i da za početak ima života. Odjeci zvuče kao da nema života uopšte već da su ovde prisutni samo muka i crnilo“, rekao je Šelić.

Prepodne provedeno u Prištini popodne u Gračanici, dve slike iste stvarnosti, dva različita sveta na svega nekoliko kilometara
„Nisam se ja ni zanosio idejom da čovek može dubok utisak da stekne za 24 sata ali sam se vodio time da za 24 sata vidim i osetim što više mogu. Ima svačega upečatljivog. Vrlo mi je bilo iznenađujuće kako Priština izgeda, eto nečega o čemu ne znamo gotovo ništa, grad koji je nekako razvijen i izgleda veliki, to je moj prvi utisak“, pojašnjava Marčelo.
Kaže da je čak i sa ljudima stigao da porazgovara o čitavoj situaciji te ga nije iznenadilo priznanje da se oni osećaju kao taoci raznih politika koje se ovde vode.
Ko je Marčelo?
Hip hop pevač, muzičar i pisac Marko Šelić poznatiji kao Marčelo rođen je u Paraćinu 1983. godine. Muzičku karijeru započeo je 1997. godine u Paraćinu a sa grupom Rhyme Animal je uspešno nastupao po gradovima u Srbiji. Pored muzike piše i prozu. Objavio je romane Zajedno sami (2008.) i Malterego (2012), kao i zbirku tekstova O ljudima, psima i mišima (2009.) Poznati je stripofil.
„Ljudi ovde bi, kao i svuda u sveti samo hteli da žive svoje male živote sa nekim boljim standardom koji im omogućava budućnost. Čuo sam i priče o tome kako nije uvek i sve crno, odnosno da postoje komšije različitih nacionalnosti koje se međusobno pomažu“.
Šelić ne propušta da kaže da će po povratku sve što je ovde video i čuo pretočiti u kolumnu koja petkom izlazi u Danasu. Jednako je važno, kaže, da ljudi koji žive daleko od mesta sukoba znaju da postoji i druga strana jer će u suprotnom za njih postojati samo večni sukob.
„Ako pišemo o pozitivnim primerima time ne negira ono ružno što se desilo. To ne znači da to ne postoji. Samo mislim da nam treba i ovih priča. Mislim da se jednog dana ljudi moraju pomiriti i naučiti da žive jedni s drugima ili ćemo zauvek nastaviti da živimo jedni protiv drugih, a pokazalo se da nas to nigde nije odvelo“, zaključuje mladi reper i pisac.
Za njega je pisanje „utisnik“ svega, kolumna kondicioni trening za razmaženog stvaraoca koji kuka na nedostatak inspiracije. Svi dublji utisci, kaže, na kraju završavaju u pesmama ili romanima.
I. Miljković



