Marija, samohrana majka iz Velikog Ropotova: Za muku sam rođena ali borim se

Marija Nikolić (42) iz Velikog Ropotova kod Kosovske Kamenice ponosna je i samohrana majka troje maloletne dece.  Iz dana u dan muški se bori sa nemaštinom, neplaćenim računima, nerazumevanjem okoline i svime što se najednom sručilo na glavu žene koja je u jednom trenutku izgubila bračnog druga.

U martu se navršava godina od smrti Marijinog supruga Bobana.  Njemu je iznenada pozlilo, a lekari u gnjilanskoj bolnici nisu uspeli da ga izvuku i spasu mu život. Preminuo je od posledica srčanog udara posle preležanog kovida.

Za ovu ženu tada počinje pakao, a život joj se u trehutku okrenuo naglavačke.

„Svaki dan samo mislim kako da deci obezbedim da imaju za hranu“, priča Marija kroz suze.

 Ona je Albanka iz oblasti Mirdita gde uglavnom žive katolici.  U Ropotovo je došla 2012. kada se udala  za Bobana Nikolića kome je izrodila troje dece. Najstarijoj Leni je jedanaest godina, Irini osam, a Andriji šest. 

Tog kobnog dana pohitala je u gnjilasnku bolnicu da suprugu čestita godišnjicu braka, ali je smrt bila brža. Strašnu vest dugo je krila od dece.  

Foto: Riznica

„Mnogo im nedostaje otac, Andrija ga uvek još traži. Od mlađe ćerke sam dugo krila da je umro, rekla sam da je otišao da radi. Nisu bili tu kada je bila sahrana, a ja sam ih lagala da je otišao ne teren.  Danima je plakala kada je saznala istinu, a ja nisam znala kako da je utešim“ , priča kroz suze Marija.

Iz dana u dan ona se bori da deci obezbedi hranu, toplu odeću, ogrev. Kada se zbroje njena mesečna primanja, socijala i penzija koju je nasledila od pokojnog supruga, suma jedva da dostiže 150 evra.

„Samo za struju mi je stigao račun 80 evra, nisam imala da platim i kako ću ne znam“, priča i grči ramenima sve pazeći da ne bude suviše glasna, da deca ne čuju da joj je teško i da se nema.

Da jedna muka nikad ne ide sama dokazalo se na primeru ove porodice.  Mariju najviše boli što njen šestogodišnji sin Andrija  još uvek ne govori. Lekari su rekli da boluje od nekog oblika autizma ali ona ne zna kome da se obrati za pomoć. Nema ni novaca za dalje lečenje, a dala bi sve što ima samo da sin može da joj progovori.  

„Najsrećnija bih bila samo njega da osposobim za život“,  ponovo okreće glavu u stranu i briše suze da deca ne vide koliko je bespomoćna i skrhana od bola.

Andrija ide u vrtić i još uvek ne govori, foto: Riznica

Sa mužem je, veli, jako lepo živela ali se posle njegove smrti sve promenilo na gore.

„Njegova porodica ne voli što sam Albanka, nikada me nisu prihvatili iako sam ja katolkinja i prihvatila sam pravoslavlje i sve običaje, rodila troje dece. Ali ništa mi to nije važno koliko mi je stalo da mogu ovom detetu da pomognem“,  nastavlja priču ova samohrana majka.  

Na opasku da odlično govori srpski kaže da je brzo naučila jezik i prihvatila sve običaje i onda nam šaljivim tonom prepričava događaj iz gnjilanske bolnice.

„Kad sam bila da obiđem muža u bolnici lekari i sestre pričaju na albanskom, ama ja ne mogu ništa da ih razumem. Onda sam im rekla pričajte mi na srpskom bolje ću da znam šta mi kažete“ ,nastavlja sada već veselim tonom i dodaje:

„Da imam samo telefon od nekog političara gore u Beogradu  da ih pozovim i ispričam im kako ovi ovde neki u selu, što kukaju da nemaju i dobijaju pomoć idu da letuju na more u Albaniju, a ja što sam tamo rođena ima 10 godina kako ne mogu da odem samo da vidim moje najrođenije da li su živi i zdravi. Treba para za to, ne mogu, nemam odakle,“ govori Marija.    

Iako ima problema sa rukom koja  boli i otiče kaže da se ne boji posla i da je svesna da samo od pomoći ne može da se živi.

Foto: Riznica

„Ja sam za muku rođena, nema mi druge nego da radim i borim se za moju decu. Ja hoću da radim svaki posao, samo da mogu da zaradim za život“, govori dok nas ispraća iz avlije.

Zahvaljujući ljudima dobre volje, medicinskim radnicima Doma zdrvlja u Gračanici i službeniku Skupštine grada Priština koji nisu želeli da im u tekstu pominjemo imena, Mariji  je 31. decembra dopremljena pomoć. Pored higijenskog i paketa životnih namirnica, dobili su  garderobu i novogodišnje paketiće.  

(Riznica)

Povezani članci

Back to top button