Jannah Theme License is not validated, Go to the theme options page to validate the license, You need a single license for each domain name.

Koncentracioni logor Banjica, zatvoren na današnji dan

Uoči oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, 4. oktobra 1944. godine raspušten je koncentracioni logor na Banjici, nacističko mučilište i sabirni centar za streljanje i slanje na prisilni rad u Nemačku, koji su nemačke okupacione vlasti osnovale u junu 1941.

Prema nepotpunim podacima, kroz logor je prošlo nešto više od 23.500 muškaraca, žena i dece, ali je na stratištu u Jajincima, gde su logoraši odvođeni na streljanje, pronađeno 68.000 spaljenih i 1.400 nespaljenih leševa.

Nemačke okupatorske vlasti naredile su, u junu 1941, srpskoj kvislinškoj upravi da formira koncentracioni logor u Beogradu. Za smeštaj logora bilo je potrebno odabrati odgovarajući objekat, pa je komisija, u sastavu od jednog gestapovca, Miodraga-Mike Đorđevića, pomoćnika upravnika grada Beograda i inž. Milana Janjuševića, direktora Tehničke dokumentacije Uprave grada – odlučila da za logor najviše odgovara kasarna 18. Pešadijskog puka, na Banjici.

U kasarni bivše Jugoslovenske vojske logor je imao dvojnu nemačko-kvislinšku upravu, ali je bio pod nemačkom komandom. Prvi zatvorenici dovedeni su 9. maja 1941. i zatvorenici bili su Jevreji i Romi, a od 1941. kada je Beograd proglašen za Judenfraj uglavnom protivnici Nedićevog režima, većinom zarobljeni partizani i srpski komunisti.

Banjički logor predstavljao je po svojoj organizaciji zatvor, koji je služio za prihvatanje zatočenika iz Srbije, koji bi kasnije bili streljanji u odmazdama.

Mnogi zatvorenici iz Banjice bili su prebačeni u druge koncentracione i radne logore koje su Nemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Evropi. Kroz ovaj logor za vreme čitave okupacije prošlo je najmanje 23.697 ljudi, a od tog broja par hiljada je streljano na stratištu u Jajincima. Tačan broj žrtava nikada neće biti poznat zbog toga što je mnogo dokumentacije bilo uništeno 1943, a i mnoga tela koja su bila pokopana na području logora bila su prebačena na druga mesta ili su bila uništena prilikom povlačenja.

Utvrđen je za spomenik kulture 1984. godine.

Povezani članci

Back to top button