Prizor kao lek

Zapiši, sine moj, zemlja, kao i žena, pripada onome ko u nju sjeme ostavlja, oplodi je i kome rađa.
I zapiši, čedo moje ovako: zemlja se ne može, kao žena, oteti i ponijeti sa sobom na put.
Ako hoćeš da zemlja ostane tvoja, moraš na njoj biti i ostati

Odlomak iz knjige
„Zemlja najlepše patnje“
Milan Novaković