Buđenje ranog proleća

Gle kako je sitna, mala!
Tek je cuješ kad proleti

Čela

Gle kako je sitna, mala!
Tek je cuješ kad proleti
Mala čela, al je zato
Veličanstven rad joj sveti.

Hajd’ zaviri skromnu kuću
Gdje čelica vr’jedna živi,
Hajd’ pogledaj, pa se čudi
i velikom djelu divi.

U košnicu radne cele
Niko blago metno nije.
Sama čela svojim trudom,
Slatkim medom napuni je.

Nikad nije čela marna
„Daj mi!“ kao prosjak rekla;
Rano radeć, kasno kasneć,
Sama sebi blago stekla.

Pa hajd’, braćo, ko čelica
Da smo uvek duha čilog,
Da zbiramo slatke plode
U košnicu roda milog.

Aleksa Šantić