Mihailo Laptošević za Riznicu: Korona nije ubila kulturu, nema ona tu moć!

Glumca Mihaila Laptoševića publika u Gračanici pamti po režiji tri uspešne predstava sa glumcima ovdašnjeg Amaterskog pozorišta „Janićije Popović“. Predstave „Kući“ , „Slatki nemir“ i „Ničija deca“, ne samo da su dobro prihvaćene od publike, već su i nagrađena na festivalu „Fedras“ koji se tradicionalno održava u Malom Crniću.

U intervjuu za Riznicu Laptošević otkriva da se posle duže pauze zbog korone uželeo dece iz Gračanice i pravljenja novih predstava. Kaže da virus korone nije ubio kulturu u nama već da je ubijaju oni koji za kulturu odvajaju „proklijali krompir“ iz budžeta.

Da li ste izolaciju za vreme korone doživeli kao vreme za predah od posla, trenutak više koji vam je falio za kreativan rad ili period koje je ubilo kulturu u nama?

 Kada čovek radi ono što voli onda mu je posao odmor pa mu predah od istog i ne treba. Ja sam zahvalan Bogu što mogu da kažem da kada radim da se i odmaram. Svakako da mi je ova pandemija dala vremena da se posvetim i drugim stvarima za koje pre nisam imao dovoljno vremena. Pročitao sam ono što sam dugo želeo. Pogledao filmove koje nisam stigao do sad. Najveći dobitak je vreme provedeno sa porodicom. Previše letimo za novcem (znam da se mora) i gubimo odgovor na pitanja: Ko smo mi? Ko su naša deca? Šta je važno? Korona je pomogla da se podsetimo. Nije Korona ubila kulturu u nama. Nema ona tu moć. Mi ubijamo kulturu u nama i našoj Srbiji. Ubijamo je time što dozvoljavamo da polusvet za nju odobri proklijali krompir iz budžeta.

Ukoliko se ovog leta stvari normalizuju da li planirate dolazak u Gračanicu i neku novu predstavu sa ovdašnjim glumcima amaterima?

Zbog ovih koje sam spomenuo na kraju odgovora na prvo pitanje, ne preostaje nam ništa drugo nego da se branimo i ne pristanemo da nam deci budu uzori oni, koje vladajući polusvet promoviše, a na uštrb predivnih pisaca, muzičara, slikara i drugih koje naša Srbija rađa. Baš zbog toga u Gračanicu moram doći. Ako okolnosti ne dozvole rad na predstavi, bar da vidim moju decu koju izdajnici izgubiše ili obrisaše sa karte Srbije.

Da li smatrate da su se kulturne institucije dobro snašle u vanrednom stanju tokom pandemije, bolje od nekih drugih institucija i ustanova ili je korona i tu uzela svoj danak?

Retke su institucije kao što je Dom kulture u Gračanici koje su i pre korone radile ozbiljno i vredno. Mogu se na prste nabrojati. Tako da je njihovo snalaženje irelevantno. Imam osećaj, što se pozorišta tiče i zaposlenih u njima, da imaju odnos kao čovek koji radi težak posao na dnevnicu. Počne kiša ili nestane struje, a on zadovoljno trlja ruke i peva „Još jedan prođe dan…“

Kako su vaše kolege prebrodile period izolacije, da li ste sa nekim bili u kontaktu tokom tog vremena?

Kolege sa kojima se čujem, a to su svakako i moji prijatelji, slično kao i ja. Radosni što rade stvari koje nisu stizali pre a želeli su. Imam kolegu koji je zbog posla bio odsutan od kuće. Svaki dan me radostan zvao da mi kaže šta je novo saznao o svojoj deci. Mislim da je u neku ruku za njega, kao i za većinu, Korona bila lek.

Kada se ponovo vidimo u Gračanici i šta poručujete deci s kojom ste radili na predstavama?

Deco. Vi ste DARovita bića. Sama reč kaže da vam je taj DAR neko DARovao. Poklonio. U vas usadio. Posadio. Zalivajte vaše DARove. Ne dozvolite da se osuše i propadnu. Neka niknu izrastu i donesu mnogo ploda, kako vama, tako i vašim bližnjim.

Biografija:

Mihailo Laptošević je rođen 29.12.1980. godine, a Fakultet dramskim umetnosti je završio 2006. u klasi profesora Vladimira Jevtovića.
Bio je angažovan na brojnim pozorišnim i filmskim projektima . U poslednje vreme se učestalije bavi pozorišnom režijom.

Piše: Ivan Miljković

Povezani članci

Back to top button