Cveti i Vrbice, lepota praznika i čuvanje običaja
Cveti ili Cvetnice su praznik koji uvek pada posle Lazareve subote, nedelju pred Vaskrs, a označava dan Hristovog ulaska u Jerusalim ali i poslednju nedelju koju je sin Božji proveo na zemlji kao čovek.
Hrista koji je u sveti grad ušao jašući na magarcu narod je dočekao sa radošću i poštovanjem klanjajući se i bacajući palmine grančice i cveće stazom kuda je išao.
Praznik se obeležava liturgijom u crkvama dok u narodu i danas žive brojni običaji vezani za ovaj dan.
Ovo je praznik dece, radosti, druženja i okupljanja.
Cvetnice i Lazarice u Velikoj Hoči
Velika Hoča je karakteristična po tome što se u ovom delu Kosova i Metohije praznici posebno praznuju, a stari običaju brižno čuvaju od zaborava.
Majke na Cvetnice ćerke oblače u svečanu “dečiju nošnju” koja se ovde očuvala još iz doba Nemanjića.
Etnolozi beleže da je na Kosovu i Metohiji, središtu srpske srednjevekovne države, bilo zastupljeno nekoliko tipova odežde. Ona je ujedno i bliže određivala društveni i imovinski status i predstavljala zanimanje vladarske, plemićke, ratarske, pastirske, radničke nošnje. Ne smemo zaboraviti posebno ukrašenu dečiju nošnju za svečane prilike ali i onu koju su ukućani odevala samo u vreme žalosti.
Na freskama loze Nemanjića, pored muške i ženske prikazana je i dečija nošnja za oba pola, kakvu i danas nose hočanska deca u svečanim prilikama. Po stilu i formi pripadala je vizantijskoj nošnji i nije se razlikovala od odežde odraslih.
Na Cveti svi moraju da budu lepi, nakućeni i ukrašeni za zajedničku fotografiju pred sabronom crkvom Svetog Stefana. Ovo prilika da devojčice obuku svoju prazničnu nošnju koje su im majke brižljivo pripremale i čuvale.
U navečerje Lazareve Subote (Vrbice) deca u Hoči, okupljena u veseloj povorci kreću u Lazarice. Na čelu raspevane družine stoje Lazar i Lazarica idu od kuće do kuće i pesmom pozdravljaju domaćina. Lazar je devojčica obučena u odeću muškarca, na glavi nosi šešir okićen cvećem, a Lazarica je dečak koji se ne vidi jer je od glave do pete je pokriven belim platnom, a na glavi nosi venac ispleten od tek nabranog cveća.
Kada lazarice zapevaju pred kućom svi ukućani izlaze, sa spremljenim darom da ih daruju i nagrade za pesmu. Valja se, kažu za napredak u kuću da se deca nagrade kojim jajetom, slatkišima ili novcem.
Sto sela – sto i običaja ali svi imaju istu potku, radost u slavu Hrista, zajedništvo, ljubav i sabornost.
Cvetu se na Cvetnice pridaje posebna pažnja jer danas momci prave bukete i nose ih devojkama. Svaki cvet ima svoje značenje, a devojke moraju biti vešte da odgonetnu poruku koju im je mladić buketom uputio.
Zajedničko za sve krajeve je da se na Cveti cvećem okiti kuća a valja se i da se ukućani ujutru umiju vodom u koju se stavljaju cvetovi i u crkvi osveštane vrbove grančice.
S. Simić