Živojin Mišić, vojvoda čija se ratna strategija izučava na svetskim vojnim akademijama

Srpski vojvoda Živojin Mišić, rođen je 6. jula 1855. godine. Mišić je bio učesnik svih ratova Srbije od 1876. do 1918, jedan od najbriljantnijih vojskovođa Prvog svetskog rata.

Vojno obrazovanje stekao je na Artiljerijskoj školi u Beogradu i austrijskoj Streljačkoj školi, a na Vojnoj akademiji u Beogradu od 1898. do 1904. je predavao strategiju.

U srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. je uspešno komandovao bataljonom, zatim odredom, istakavši se izuzetnom hrabrošću. Bataljonom je komandovao i u srpsko-turskom ratu 1885, a 1904. je penzionisan zbog sumnje da je neprijateljski raspoložen prema oficirima-zaverenicima koji su 1903. ubili kralja Aleksandra Obrenovića.

Zbog vojno-političke situacije, u kojoj se Srbija našla poslije austrougaske aneksije Bosne i Hercegovine, aktiviran je 1909. na zahtev načelnika Generalštaba vojvode Radomira Putnika i postavljen za njegovog pomoćnika.

U Prvom balkanskom ratu se iskazao kao sjajan strateg i jedan je od najzaslužnijih za pobedu nad Turcima 1912. u Kumanovskoj bici. U balkanskim ratovima i u početku Prvog svetskog rata bio je pomoćnik načelnika štaba Vrhovne komande. Na sopstvenu molbu je 15. novembra 1914, tokom Kolubarske bitke, postavljen za komandanta Prve armije koja je zapala u veoma tešku situaciju.

Povrativši joj poljuljani moral, uspeo je izuzetnim taktičkim potezima da zaposedne Suvoborski greben, a potom energičnim dejstvima potpuno razbije austrougarske trupe. Kolubarska bitka, u kojoj je 300.000 austrougarskih agresorskih vojnika do nogu potukla srpska vojska od 120.000 boraca, jedinstven je primer u istoriji ratova da se armija kojoj je predviđan brzi slom za kratko vreme reorganizuje, pređe u kontraofanzivu i neprijatelju nanese uništavajući poraz, zbog čega se i sada izučava na vojnim akademijama širom sveta.

Za briljantnu strategiju kojom je tada nadmudrio austrougarsku komandu unaprijeđen je u čin vojvode. Prilikom povlačenja srpske vojske 1915. operacije Prve armije su znatno pomogle srpskoj Vrhovnoj komandi da osujeti plan opkoljavanja srpske vojske, koji je pripremio nemački feldmaršal August fon Makenzen.

Kao načelnik štaba Vrhovne komande srpske vojske rukovodio je 1918. pripremama za proboj Solunskog fronta i potom uraganskom ofanzivom srpske vojske, odlučujuće doprinijevši odbacivanju zahteva savezničke komande da Prva armija pod komandom Petra Bojovića obustavi napredovanje, jer se odvojila od glavnine savezničkih snaga na rizičnu udaljenost od 200 kilometara. Napisao je više vojnih dela, uključujući „Strategiju“ izdatu 1907. godine.

Povezani članci

Back to top button