Katarina Ivanović

Srpska slikarka Katarina Ivanović, prva žena član Srpskog učenog društva, umrla je 22. septembra 1882. godine.

Talenat je pokazivala od detinjstva, a slikarstvo je počela da uči zahvaljujući novčanoj pomoći trgovca Đorđa Stankovića, u Pešti u ateljeu Jožefa Peškog i Revaja. Kasnije je njen dar za likovnu umetnost uočila i mađarska grofica Čaki, poznata mecenarka umetnosti, koja joj je omogućila da slikarstvo uči u Beču, u Umetničkoj akademiji, gde žene u to doba inače nisu imale pristup.

Učila se privatno i kod bečkog slikara Valdmilera. Simo Milutinović Sarajlija je objavio u „Serbskom narodnom listu“ 1837. godine pesmu njoj posvećenu, kao „Čestitoj i nadobičnoj ljubiteljki krasnoga znanja“. Javlja se ona u spisku prenumeranata Sarajlijine knjige o istoriji Srbije 1837. godine, u Beču kao obražarka (portretista). Tokom studija u Beču „narisala“ je 1839. godine kompoziciju „Srpskog Omira“ (Homera) – slepog starca guslara.

 Dalje se usavršavala na Akademiji u Minhenu, gde studira skoro dve godine istorijsko slikarstvo. Tu je započela studiju poznate istorijske kompozicije Oslobođenje Beograda 1806. Nastavila je svoje usavršavanje i u Parizu, gde jedno vreme živela.

Na poziv Srba, 1846. godine odlazi u Beograd, u kom ostaje godinu dana, živeći kod Sime Milutinovića. Svoj boravak je iskoristila da portretiše mnoge viđene Srbe Beograđane, među kojima i knjeginju Ljubicu Obrenović. Među najuspelije portrete spada portret Simin. Vratila se zatim u Peštu, gde je bila „veoma popularna“. Peštanski Narodni muzej joj otkupljuje portret cara Ferdinanda.

 Njeni radovi, crteži i slike nalazili su se i u zbirci Bečke carske Umetničke akademije. Putovala je po Holandiji i Italiji, gde je mnogo naučila o savremenom slikarstvu.

Pred kraj života vratila se u Stolni Beograd, gde je živela i radila sve do svoje smrti. U tom periodu stvara uglavnom istorijske kompozicije, žanr-slike i mrtve prirode.

Poklonila je 1879. godine beogradskom Narodnom muzeju 15 svojih slika i druge „retkosti“, među kojima je i njen autoportret. Poznata su dva njena autoportreta, koja su dospela u Narodni muzej. Matica srpska joj se takođe obraćala, tražeći njene slike za svoju zbirku. Oduševljen njenom lepotom i intelektom, u ono vreme veoma popularni pesnik Sima Milutinović Sarajlija je 1837. godine Katarini Ivanović posvetio spev „Troje-sestarstvo“. Nikada se nije udavala, a poznata je njena velika neprikrivena naklonost prema mnogo starijem „Sarajliji“.

Godine 1876. postala je počasni član Srpskog učenog društva, i tako je ona postala prva žena akademik kod Srba. Preminula je u Stolnom Beogradu 22. septembra 1882. godine. Na inicijativu Društva prijatelja Narodnog muzeja, njeni posmrtni ostaci su 1967. godine preneti u Beograd i sahranjeni u Aleji narodnih heroja na Novom groblju.

Slikala je portrete, istorijske žanr-kompozicije i vrlo uspešne mrtve prirode. Neke njene slike su među najboljima u srpskom klasicizmu, poput “Portreta knjeginje Perside Karađorđević”, “Autoportreta”, “Korpe s grožđem”.

Povezani članci

Back to top button